FONOGRAFIJA – SVJEDOK NAŠE GLAZBENE POVIJESTI
Zapisivanje i pohrana glazbe na zvučne zapise proizlazi iz čovjekove težnje da sačuva svoju baštinu od zaborava i propadanja.
Thomas Alva Edison 1877. godine prijavio je patentnom uredu svoj novi uređaj koji je mogao bilježiti i reproducirati telefonske poruke. Tijekom slijedeće godine Edison proizvodi i nekoliko stotina fonografa (prvi uređaji za snimanje i reprodukciju zvučnih zapisa) s vertikalnim urezivanjem na valjak omotan kositrenom folijom.
Chichester Bell i C.S. Tainter zamijenili su valjak s kositrenom folijom voštanim što je ucinio i Edison 1888. godine.
Princip rada fonografa temelji se na slijedećem: zvuk koji ulazi kroz ljevak potice titranje membrane, a za nju pričvršćena igla utiskuje brazde na rotirajući voštani valjak.
Prve prezentacije fonografa u Parizu izazivale su nevjericu pa se cesto reprodukcija takvog zvuka pripisivala trbuhozborcima, ljudima sakrivenim ispod stola i slično. Godine 1888. fonograf je prezentiran u Londonu, godinu dana kasnije i u Berlinu.
