Želimo Vam približiti povijest hrvatskoga radia, gramofona, radio-stanica, klubova i ostalog kroz djelovanje entuzijasta, zaljubljenika u nosače zvuka. Bit će nam drago ako smo ovim kratkim ali za Hrvatsku vrlo bitnim presjekom proširili vašu spoznaju o radio tehnici.
NIKOLA TESLA
ZNANSTVENIK – VIZIONAR
Nikola Tesla je u nekoliko nastavaka objavio svoj životopis u časopisu Electrical Experimenter 1919. godine. Taj je životopis bio objavljen pod naslovom Moji pronalasci, jer je Tesla smatrao da je njegov život istovjetan s njegovim stvaranjem, s njegovim pronalascima, i da on drugog života i nema. U to doba bile su mu 63 godine, što se ne može smatrati dubokom starošću, ali je do tog vremena objavio sve svoje izume, osim dva patenta koji se odnose na letjelice. Patenti objavljeni u Americi daju cjelovitu predodžbu o stvaralačkom radu Nikole Tesle, pa je dovoljno samo njih studirati da bi se shvatila veličina njegova genija.
Razdoblje njegova života u kojem je stvarao na polju elektrotehnike trajalo je petnaest godina, od 1885. do 1900. godine. U slijedećem razdoblju do 1916. godine istraživao je u području mehanike tekućina i radio na turbini. Ako život shva timo onako kako ga je shvaćao Nikola Tesla, poistovjećujući ga s radom, onda je razumljivo što je objavio svoju autobiografiju već 1919. godine, kada završava period njegova intenzivnog rada.
Tesla posvećuje svoj životopis mladim čitaocima, i zato je na dosta prostora obradio svoje djetinjstvo. Uvjeren je da su doživljaji iz djetinjstva bili presudni za njegov budući rad. Dva poglavlja neposredno su vezana za njegovo djetinjstvo, ali i u ostalim poglavljima često se na nj vraća. Svoje osobine i vrline tumači nasljeđem od roditelja i predaka. Zato u životopisu i o njima govori.
Životopis nije pisao kronološki, slijedom događaja. Nastojao je sebe prikazati kao pronalazača, ali ne poput Edisona koji je razvijao aparate novog tipa, već kao izumitelja novih principa na kojima ti aparati rade. Po tome Tesla pripada kategoriji pravih znanstvenika, otkrivača novih istina. Zbog boljeg razumijevanja Teslina životopisa i zbog datumskih netočnosti potrebno je dati neka objašnjenja.
Tesla je imao vrlo težak život u mladosti. Sam toga nije bio svjestan i u životopisu je to premalo istakao. Zamislimo samo kako je bilo teško jednom seoskom svećeniku iz tadašnje Like poslati sina na školovanje koje je u usporedbi s njegovim prihodima nepojmljivo koštalo. Na bilo čiju pomoć nije mogao računati. No sin, željan znanja, nastojao je pod svaku cijenu studirati. Takva mladost u procijepu između silne želje i mogućnosti, ostavila je na njemu pečat do kraja života, o čemu on i piše u svom životopisu razdijeljenom na šest poglavlja prema značaju svog stvaralačkog rada: polifazni sistem koji uključuje električne strojeve i žični prijenos energije, zatim bežični prijenos energije i obavijesti i, konačno, daljinsko upravljanje ili automate. Poseban značaj daje svom djetinjstvu i mladosti, čemu su posvećena prva dva poglavlja.
Moja mladost
Tesla se rodio 10. srpnja 1856. u Smiljanu, koji je od Gospića udaljen sedam kilometara prema sjeverozapadu. Otac mu je bio pravoslavni svećenik, a službovao je u parohiji u Smiljanu gdje se Tesla rodio. Njegova rodna kuća, parohijska kuća sa crkvom sv. Petra i Pavla i gospodarskim prostorijama, smještena je ispod brda Bogdanića kraj kojeg teče potočić Vaganac. Kuća je na maloj uzvisini, odakle se pruža lijep vidik na cijelo Smiljansko polje. U vrijeme rođenja Nikole Tesle Smiljan je bio sjedište 11. satnije Vojne krajine, a sjedište pukovnije je bilo u Gospiću. Pokrajina Lika bila je pod upravom Vojne krajine od samog njezina početka, tj. od 16. stoljeća. Stanovništvo je stalno živjelo vojničkim životom, branilo granicu od Turaka, a kad je bilo potrebno, sudjelovalo je u ratovima po cijeloj Evropi. Vojnu krajinu su Habsbur-govci osnovali i iskorištavali. Najviši oficiri bili su uvijek stranci, koji su provodili feudalni vojni režim. To je bio teritorij izuzet iz matične zemlje Hrvatske i Slavonije, a zbog posebnog vojnog režima zaostajao je privredno i kulturno za maticom zemljom. Zato su se od vremena do vremena javljale bune koje nisu pomogle da se stanje popravi. Pod takvim režimom Lika je proživjela nekoliko stotina godina, što je ostavilo pečat i na narod, koji je vrlo borben, discipliniran, snalažljiv i izdržljiv. To je i Tesla naglašavao kada je govorio o svome životu, a to su bilježili i pisci koji su poznavali Teslu.
Porodica Tesla iz graničarskog je mjesta Ra-duča, sela na pola puta između Gospića i Gračaca, ispod najviših vrhova Velebita. Tamo se 3. veljače 1819. rodio Nikolin otac Milutin. Otac Milutinov također se zvao Nikola. Služio je kao graničarski narednik u Napoleonovoj vojsci, jer je lička Vojna krajina bila pod Na-poleonom od 1809. do 1813, kada je Napoleon pao. Želio je da mu sinovi budu krajiški oficiri, pa Milutina i brata mu Josipa šalje u oficirsku akademiju. Milutin je gotovo završio akademiju, ali je napušta i odlazi na bogosloviju u Plaški gdje je i završava. Milutin je osjetio kolika je zaostalost njegova kraja, te je smatrao da će tome narodu više pomoći djelujući prosvjetiteljski, a ne vojnički, a to je mogao najbolje ostvariti kao svećenik.
U prvom poglavlju Tesla opisuje svoga oca Milutina. Teslin stric, Milutinov brat Josip, završio je vojnu akademiju i ostao na njoj kao nastavnik matematike. Milutin je postao svećenik 1846. godine i počeo s radom u Senju. Prije rukopoloženja za svećenika oženio se Dukom Mandić, kćerkom Nikole Mandića, svećenika iz Gračaca. Mandići su bili svećenička porodica. Nikola Mandić sa svojom ženom Sokom, rođenom Budisavljević, imao je sedmero djece. Duka je bila najstarija kćer koja se rodila 1821. god. Majka Soka se razboljela i oslijepila, te je svu brigu o djeci morala preuzeti najstarija Duka. Tako je ona preuzela velik teret brige za obitelj, što je štetilo njezinu obrazovanju. Ona je bila izuzetno prirodno nadarena, kako to Tesla i opisuje u svom životopisu.
Tesla posebno spominje svoja dva ujaka, majčina brata Nikolu i Paju. Đukin brat Petar bio je mladi od nje, postao je svećenik upravo u Smiljanu u vrijeme kada je Milutin Tesla prešao u Gospić. Kada je Petru umrla žena, zaredio se u manastiru Gomirje nedaleko Ogulina i primio ime Nikola. Vrlo brzo je napredovao jer je dobio odličnu naobrazbu, te je konačno postao mitropolit u Sarajevu. Drugi Đukin brat, Pajo, otišao je u vojnu akademiju i postao oficir, a službovao je u blizini Budimpešte. Zahvaljujući njegovu drugarstvu i prijateljstvu s Ferencom Puskasem, Tesla je 1881. godine dobio zaposlenje u Upravi ugarskih pošta u Budimpešti. Tesla je stalno održavao vezu s ta dva svoja ujaka.
Milutin i Duka dobili su u Senju troje djece: kćeri Milku i Angelinu i sina Danu. Godine 1852. Milutin Tesla prelazi u Smiljan, gdje se rodio sin Nikola i kći Marica. U šestoj godini, 1862. godine, Nikola polazi u osnovnu školu u Smiljanu. Škola je bila udaljena od kuće oko jedan kilometar. On se rado sjeća Smiljana i djetinjstva provedenog u njemu, jer je to zaista bilo lijepo mjesto, a i njihova kuća je imala lijep položaj. Međutim, radost bezbrižnog djetinjstva pomućena je obiteljskom nesrećom. Jednoga dana konj je smrtno ranio brata Danu. To je bilo u ljetu 1963, upravo kad je završio školu. Dane je tada imao četrnaest godina. Roditelji su polagali velike nade u njega jer je bio vrlo nadareno dijete. Njegova smrt bila je za njih veliki udarac. To je bio i razlog da su se iste godine preselili u Gospić. Nikola je nastavio pohađati školu u Gospiću 1863. godine.
Gospić je u to vrijeme bio prvo mjesto Like. Tada je imao oko 3 000 stanovnika. Razvio se u trgovište, a mjesna elita bili su trgovci i oficiri, jer je bio i sjedište ličke pukovnije. Inače, Lika je bila prilično izolirana od ostalog svijeta, a uz to i nerazvijena kao granično područje prema Turskoj. Cestovne veze su bile vrlo slabe, a trgovina nerazvijena. Nakon definitivnog protjerivanja iz Slovenije, Turci su držali Bosnu koja je graničila s Likom. Zbog toga je morala biti organizirana Vojna krajina, čime započinje i razvoj toga kraja. Godine 1750. izgrađena je cesta Gospić-Karlobag, Te-rezijanska cesta, a iste godine i cesta Zagreb — Karlovac, a 1779. započeta je gradnja Jozefinske ceste Karlovac—Senj. Gospić je bio povezan s Karlovcem preko Plitvica i Plaškog, te Joze-finskom cestom. Razvija se poljoprivreda i stočarstvo. Godine 1768. počelo se sa sadnjom krumpira u Lici, a od 1769. sije se kukuruz. Kad je Napoleon okupirao Liku, organizira se školstvo, što pomaže razvoju novog duha u Krajini. Tada Gospić dobiva nižu, a Karlovac višu gimnaziju.
Tesla se teško saživio s Gospićem. Prelazak iz sela u grad bila je velika promjena. Kako je bio osjetljive naravi, povukao se u sebe, a izlaz je nalazio u čitanju. Očeva biblioteka bila je vrlo bogata, na nekoliko jezika. Otac ga je podučavao kako da vježba svoju volju, samosvla-davanje, kako da vježba umijeće pamćenja. Stekao je izvanrednu sposobnost koncentracije i predočavanja slika. Posebno se sjeća utjecaja romana mađarskog pisca Miklosa Josike »Abafi«, što mu je pomoglo da vježba snagu volje i samokontrolu. U vezi sa snagom volje spominje iskušavanje svoje volje na strasti kartanja. Strast kartanja ga je zaokupila na studiju u Gracu zbog nedostatka sredstava za nastavak studija. Najteže razdoblje njegova života vjerojatno je od 1876. godine do kraja 1880, kad je bio nezaposlen, a nije imao sredstava za nastavak skupog studija.
Tada mu je 1879. godine umro otac Milutin. Iako to ne spominje u svome životopisu, te godine su mu pomogle da učvrsti svoju volju, usvoji samokontrolu. U to je doba mnogo čitao i marljivo studirao. Živčani slom što ga je doživio za vrijeme studija u Grazu i na Sveučilištu u Pragu nije posljedica napornog rada, nego potpuno nesigurna života.
Moji prvi pronalazački napori
U ovom poglavlju Tesla se ponovno vraća u svoje djetinjstvo, ali sa stajališta prikazivanja svoga smisla za izume, što ilustrira dogodovštinama iz Gospića kada je bio u osnovnoj školi i kasnije u gimnaziji. Tesla završava osnovnu školu 1866. god. i započinje iste godine nižu realnu gimnaziju u Gospiću, koju završava 1870. godine.
U početku poglavlja govori o utjecaju sti-mulanata, kao što su kava, čaj, duhan, guma za žvakanje. On ih prikazuje kao štetne za zdravlje i kondiciju čovjeka. Odrekao ih se, i to mu je donijelo velike koristi. Svoje izlaganje ilustrira na sebi isprobanim primjerom. Iako je tri puta u životu bio skrhan bolešću te su liječnici zaključili da mu nema spasa, izvukao se zahvaljujući upravo strogom načinu života.
Kasnija nastojanja
Tesla započinje svoj opis doživljajima iz gimnazija u Gospiću i u Karlovcu. Nastava u gimnaziji bila je na njemačkom jeziku, jer su to bile škole austrougarske Vojne krajine. Organizacija gimnazija bila je po uzoru na austrijske i njemačke škole. To su bile u to doba najbolje gimnazije u našim krajevima. Bile su jedine realne gimnazije koje su imale težište na matematici, fizici, kemiji, pa su tako bile orijentirane na tehniku. Imale su najbolje nastavnike školovane na tehničkim’ visokim školama ili sveučilištima u Austriji ili Njemačkoj. Zato i Tesla ističe kvalitetu tih škola koje su mu pomogle da zavoli elektricitet.
U Karlovcu je stanovao kod Stanke Bran-ković, žene majora Brankovića, svoje tetke po ocu. Viša realna gimnazija (Oberrealschule) nalazila se u Rakovcu. Imala je tri razreda: peti, šesti i sedmi. Tesla ističe profesora fizike u toj školi, ali ne navodi njegovo ime. To je bio Martin Sekulić koji je već u ono doba o svome radu izvještavao u »Radu« Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Martin Sekulić predavao je fiziku u šestom i sedmom razredu. U svojim predavanjima naročito je isticao elektricitet, jer su tada novosti u tom području najviše uzbuđivale. Tada je već bio razvijen niz galvanskih članaka, otkriven je bio olovni akumulator, radio je Morseov telegraf, riješeni su bili strojevi istosmjerne sruje, Gramme je izumio istosmjerni stroj prstenaste jezgre, telegrafi postoje u svim zemljama Evrope i u Americi, a već je položen i radi transatlantski telegrafski kabel, te su Evropa i Amerika povezane telegrafski. To je sve znao i pratio Martin Sekulić i upoznavao s time učenike, a među njima i Teslu. Zapazio je Teslu, koji mu je vrlo rado pomagao prilikom pokusa. Sve je to utjecalo da se Tesla odlučio za studij elektrotehnike. To je profesor Sekulić iskoristio, iako, tada i nije bilo studija elektrotehnike na visokim školama.
Upravo u to vrijeme harala je južnom Evropom kolera, najveća epidemija koja se uopće pojavila u Evropi. Kada je Tesla maturirao na gimnaziji u Rakovcu, epidemija je bila na izmaku, ali na povratku kući u Gospić i njega je zahvatila, što spominje u životopisu. Bolest ga je spriječila da odmah započne studirati. Studij započinje na Visokoj tehničkoj školi u Grazu 1875. godine, sa zakašnjenjem od dvije godine. U Grazu je bilo dosta studenata iz naših krajeva. Osim toga, Graz je bio najbliži Gospiću, rodnoj kući. Prve godine studija bio je bezbrižan, jer je imao stipendiju Vojne krajine, pa je tu godinu završio s izvanrednim uspjehom, što Tesla spominje u životopisu. Drugu godinu studija je započeo, ali nije završio, jer nije platio školarinu koja je tada bila vrlo visoka. Više nije primao stipendiju Vojne krajine, koja se upravo tada likvidira, a stipendiju koju je tražio od Matice srpske u Novom Sadu nije dobio. Sada započinju za njega Tantalove muke. Želi sam sebi pomoći posudbom novca, jer se nada stipendiji, a kad se to izjalovi, odaje se kocki i ne odlazi kući. Ističe se u biljaru, a kartanje mu nikako ne ide od ruke, što i on spominje kada govori o svojim strastima. Pokušava se zaposliti u Mariboru 1879, ali mu ne uspijeva, te je konačno prisiljen vratiti se kući. Tada mu umire i otac Milutin. Nakon tih tragičnih događaja Tesla odlazi 1880. u Prag da nastavi studij, kako je ocu na samrti obećao, ali se ne može upisati na sveučilište, jer nije u gimnaziji učio grčki. Ipak posjećuje predavanja i odlazi u biblioteku da prati novosti iz elektrotehnike.
Otkriće
Tesline zavojnice i transformatora
U to vrijeme vrlo brzo se razvija telefonija, jer je telefon patentiran četiri godine prije — 1876. godine. Edison ima kompaniju i u Evropi, koja radi na instaliranju telefonskih centrala. Njegov glavni stručnjak za telefone u Evropi je Tivadar Puskas, poslovan čovjek koji već ima priznate patente iz telefonije. On ugovara postavljanje telefonske centrale u Budimpešti. Tako je to bio četvrti grad u svijetu koji ima telefonsku centralu, čak prije Beča. Posao povjerava svome bratu Ferencu. Svi ti događaji slučajno će značaj no’utjecati na Teslu, ako se smije govoriti o slučaju. Teslin ujak Pajo Mandić živi u Budimpešti, a prijatelj je s Ferencom Puskasom s kojim je bio zajedno u oficirskoj akademiji. Na nagovor Paje Mandića Ferenc Puskas namješta Nikolu Teslu u Ugarskoj upravi pošta. Tesla nastupa na to mjesto u siječnju 1881. godine. To je bio početak njegova rada i proizvodnje. Bez obzira na to da li je mogao biti upisan na sveučilište ili nije, godine njegova studija bile su od 1875. do 1880. Tih je godina slušao predavanja, mnogo je čitao i imao kontakte s kolegama i nastavnicima, te je imao prilike prikupiti veliko znanje. To se pokazalo već u Budimpešti, gdje je odmah iznio prijedlog za poboljšanje telefonske centrale. Prijedlog se odnosio na poboljšanje stupnja pojačanja. Poslije puštanja telefonske centrale u pogon s takvim izmjenama bilo je moguće telefonski prenositi operu »Janoš Hunjadi« u jednu dvoranu 4. 2. 1882.
Međutim, zbog prenapornog rada u Budimpešti Tesla je doživio živčani slom koji se manifestirao preosjetljivošću sluha, što on opisuje u životopisu. Taj je slom doživio u siječnju 1882. Njegov prijatelj Antal Szigetv, majstor–mehaničar koji je s njime stalno radio, preporučuje mu da se bavi gimnastikom, iako su liječnici digli ruke od njega. On ga je poslušao i po njegovu savjetu često odlazio na duge šetnje. Tako jednom prilikom, šetajući gradskim parkom, Tesli »bljesne« ideja okretnog magnetskog polja.
Nikada nije ustanovljeno što je Tesla poduzimao u Budimpešti da bi odmah nastavio s radom na iskorištenju okretnoga magnetskog polja. On želi napraviti motor bez komutatora i bez četkica koristeći se okretnim magnetskim poljem. To je tada bila vrlo značajna novost, jer dotada nitko nije pokušavao nešto slično. Motor istosmjerne struje s četkicama i komutatorom jest toliko dominantan dio da se nije ni pomišljalo na neki drugi tip motora. Izmjenične struje iskorištavane su u pogonu lučnica koje su našle veliku primjenu u rasvjeti gradova i velikih prostora. Edison je 1879, proizveo žarulju s ugljenom niti koja je mogla također trošiti izmjeničnu struju. Elihu Thomson, u Americi, proizveo je 1878—1879. prvi generator izmjenične struje koji je iskoristio za pogon lučnica u rasvjeti. Već pri tome primijećena je prednost izmjenične struje u prijenosu. To je došlo do izražaja kada su Gaulard i Gibbs, koji su radili za Georgea Westinghousea, proizveli prvi transformator izmjenične struje kojim se mogao električni napon podići i spustiti po volji, a što je u prijenosu energije bilo bitno.
Tesla nije mogao prodrijeti sa svojim pronalaskom u Budimpešti, te ga Ferenc Puskas upućuje svome bratu Tivadaru u Pariz, u Edi-sonovu kompaniju za Evropu. Kako Tesla opisuje, čini se da se radi o jednom Puskasu, a stvarno su dva brata Puskasa: jedan je u Budimpešti, a drugi je u Parizu. Tesla putuje u Pariz u jesen 1882. i zapošljava se u Edi-sonovoj kompaniji za Evropu. Odmah mu je stavljeno do znanja da se ne može baviti svojim motorom, već mora raditi po Edisonovu programu. Najviše je radio na instaliranju električnih centrala istosmjerne struje, a posebno se bio specijalizirao za automatske regulatore struje dinama, kako sam spominje. U Strasbourgu, gdje je duže boravio, pruža mu se prilika da izvede svoj prvi pokus s motorom. Pri tome mu je opet pomagao Antal Szigetv, koji je zajedno s njime prešao u Pariz i bio mu stalan pomagač. Oni su izradili jednostavan motor u radionici željezničke stanice i probali ga. Pokus je izvršen ljeti 1883. godine, što Tesla spominje. To je bio prvi motor bez četkica, bez komutatora, koji se okretao iskorištavajući okretno magnetsko polje. No, još uvijek nema prilike da radi na svome izumu. Zaposlen je u Strasbourgu do proljeća 1884. Tada se vraća u Pariz i upoznaje ljude sa svojim izumom i pred njima demonstrira motor. Oni ga upućuju Edisonu u Ameriku. Tesla stiže u njujoršku luku 6. lipnja 1884. Te iste godine u »Ganzu«, u Budimpešti, Blathv i Zipernowsky također su napravili transformator.
Tesla se javlja Edisonu i počinje s radom u njegovim radionicama. Nije uopće uspio razgovarati s Edisonom o svome motoru, već je morao raditi na Edisonovim strojevima istosmjerne struje. Edison je bio vatreni pobornik istosmjerne struje, te nije dopustio da se uopće razgovara o izmjeničnoj struji. Tesla nije dugo izdržao kod Edisona. Nagovorom i novčanim sudjelovanjem radnika iz Edisonovih radionica, koji su cijenili Teslu, krajem ožujka 1885. osniva kompaniju »Tesla Electric Light and Manufacturing Companv« sa sjedištem u New Jerseyu. Uvjet dioničara bio je da mora proizvoditi luč-nice i uređaje za lučnu rasvjetu, a kada se isplati njihov ulog, Tesla može raditi na svom izumu. Kompanija je počela lijepo raditi. Međutim, 1886. nastupila je velika ekonomska kriza kada je 1. svibnja bio i poznati štrajk u Chicagu. Intervenirala je policija, bilo je mrtvih i ranjenih, a mnogi izvedeni na sud osuđeni su na smrt. U spomen tog događaja slavi se Prvi svibnja. I Teslina kompanija je bankrotirala, kao što su tada bankrotirale i mnoge druge. Tesla se našao »na cesti« baveći se svakojakim poslovima samo da bi preživio. U vrijeme rada njegove kompanije nastali su njegovi prvi patenti koji su se odnosili na lučnu rasvjetu. To su bili patenti:
No. 334 823. Komutator za dinamo-električne strojeve, prijavljen 6. 5. 1885, objavljen 26. 1. 1886.
No. 335 786. Električna lučnica, prij. 13. 7. 1885, obj. 9. 2. 1886.
No. 335 787. Električna lučnica, prij. 13. 7. 1885, obj. 9. 2. 1886.
No. 336 961. Regulator za dinamo-električne strojeve,
prij. 18. 5. 1885, obj. 2. 3. 1886. No. 336 962. Regulator za dinamo-električne strojeve,
prij. 1. 6. 1885, obj. 2. 3. 1886. No. 350 954. Regulator za dinamo-električne strojeve
prij. 14. 1. 1886, obj. 19. 10. 1886. No. 359 748. Dinamo-električni stroj,
prij. 14. 1. 1886, obj. 22. 3. 1887.
Već nam ti patenti pokazuju kako su izvanredne sposobnosti Nikole Tesle. Prošlo je samo dva mjeseca rada njegove kompanije, a on već dolazi s novostima koje je trebalo izmisliti, razviti i izraditi prototipove. Ti njegovi izumi mnogo su unaprijedili lučnu rasvjetu u smislu rukovanja, sigurnosti pogona i ekonomičnosti, jer je znatno pojednostavnio dinamo-stroj koji je djelovao na stabilizaciju gorenja lučnice.
Iako mu je propala kompanija, razvio je još neke novosti koje je patentirao, a odnose se na rasvjetu lučnicama. To su bili patenti
No. 382 845. Komutator dinamo-električnih strojeva, prij. 30. 4. 1887, obj. 15. 5. 1888.
No. 396 121. Termomagnetski motor,
prij. 30. 3. 1886, obj. 15. 1. 1889.
No. 428 057. Piromagneto-električni generator,
prij. 26. 5. 1887, obj. 13. 5. 1890.
Posljednja dva patenta su zanimljiva jer se odnose na iskorištavanje svojstva željeza da gubi magnetičnost ako se grije iznad temperature od oko 750 C. Tesla je iskoristio to svojstvo da toplinu pretvara izravno u mehanički rad ili u električnu energiju. Taj je Teslin izum potpuno zaboravljen, a tek u najnovije vrijeme postoje prijedlozi za iskorištavanje energije sličnim postupkom, a da se Tesla i njegov rad nigdje ne spominju.
Tesla je nekako uspio uspostaviti vezu s A. K. Brownom, direktorom kompanije »Western Union«, koja je bila velik pobornik izmjeničnih struja, a po tome protivnik Edisonu. Dobio je zajam da osnuje svoju kompaniju s početnim kapitalom od pola milijuna dolara, te je tako »Tesla Electric Company* počela raditi u travnju 1887. godine. Laboratorij i radionice bile su u ulici Liberty u New Yorku, a uredi u Južnoj petoj aveniji, samo nekoliko blokova dalje od Edisonovih radionica. Od prvog motora u Stras-bourgu prošle su četiri godine. Za to vrijeme Tesla je misaono razvijao i konstruirao cijelu seriju motora, kako je to samo on znao i umio. Nije mu trebalo više od nekoliko mjeseci da otpočne s prijavama patenata motora, generatora, prijenosa i razdiobe električne energije polifaz-nog sistema, što bi se sve zajedno moglo zvati Teslinim polifaznim sistemom. Evo tih patenata koji se odnose na polifazni sistem:
No. 381 968. Elektromagnetski motor,
prij. 12. 10. 1887, ohj. 1. 5. 1888. No. 381 969. Elektromagnetski motor.
prij. 30. 11. 1887, obj. 1. 5. 1888. No. 381 970. Sistem električne razdiobe.
prij. 23. 12. 1887, obj. 1. 5. 1888. No. 382 279. Elektromagnetski motor,
prij. 30. 11. 1887, obj. 1. 5. 1888. No. 382 280. Prijenos električne energije,
prij. 12. 10. 1887, obj. 1. 5. 1888. No. 382 281. Prijenos električne energije,
prij. 30. 11. 1887, obj. 1. 5. 1888. No. 390 413. Sistem električne razdiobe,
prij. 10. 4. 1888, obj. 2. 10. 1888. No. 390 414. Dinamo-električni stroj,
prij. 23. 4. 1888, obj. 2. 10. 1888. No. 390 415. Dinamo-električni stroj kao motor,
prij. 15. 5. 1888, obj. 2. 10. 1888. No. 390 721. Dinamo-električni stroj,
prij. 28. 4. 1888, obj. 9. 10. 1888. No. 390 820. Regulator za motore izmjenične struje,
prij. 24. 4. 1888, obj. 9. 10. 1888. No. 487 796. Sistem prijenosa električne energije,
prij. 15. 5. 1888, obj. 13. 12. 1892. No. 511 559. Električni prijenos energije,
prij. 8. 12. 1888, obj. 26. 12. 1893. No. 511 560. Sistem prijenosa električne energije,
prij. 8. 12. 1888, obj. 26. 12. 1893. No. 511915. Električni prijenos energije,
prij. 15. 5. 1888, obj, 2. 1. 1894. No. 555 190. Izmjenični motor,
prij. 15. 5. 1888, obj. 25. 2. 1896. No. 524 426. Elektromagnetski motor,
prij. 20. 10. 1888. obj. 14. 8. 1894. No. 401 520. Metoda pogona elektromagnetskih motora,
prij. 18. 2. 1889, obj. 16. 4. 1889. No. 405 858. Elektromagnetski motor,
prij. 8. 1. 1889, obj. 25. 6. 1889. No. 405 859. Metoda prijenosa električne energije,
prij. 14. 3. 1889, obj. 25. 6. 1889. No. 406 968. Dinamo-električni stroj,
prij. 23. 3. 1889, obj. 16. 7. 1889. No. 413 353. Metoda dobijanja istosmjernih iz izmjeničnih
struja, prij. 12. 6. 1889, obj. 22. 10. 1889. No. 416 191. Elektromagnetski motor,
prij. 20. 5. 1889, obj. 3. 12. 1889. No. 416 192. Metoda pogona elektromagnetskih motora,
prij. 20. 5. 1889, obj. 3. 12. 1889. No. 416 193. Elektromagnetski motor,
prij. 20. 5. 1889, obj. 3. 12. 1889. No. 416 194. Električni motor,
prij. 20. 5. 1889, obj. 3. 12. 1889. No. 416 195. Elektromagnetski motor,
prij. 20. 5. 1889, obj. 3. 12. 1889.
No. 445 207. Elektromagnetski motor,
prij. 20. 5. 1889, obj. 27. 1. 1891. No. 459 772. Elektromagnetski motor,
prij. 6. 4. 1889, obj. 22. 9. 1891. No. 418 248. Elektromagnetski motor,
prij. 20. 5. 1889. obj. 31. 12. 1889. No. 424 036. Elektromagnetski motor,
prij. 20. 5. 1889, obj. 25. 3. 1890. No. 417 794. Armatura za električne strojeve,
prij. 28. 6. 1889, obj. 24. 12. 1889. No. 433 700. Elektromagnetski motor izmjenične struje,
prij. 26. 3. 1890, obj. 5. 8. 1890. No. 433 701. Motor izmjenične struje,
prij. 26. 3. 1890, obj. 5. 8. 1890 No. 433 702. Električni transformator ili indukcijski uređaj,
prij. 28. 3. 1890, obj. 5. 8. 1890. No. 433 703. Elektromagnetski motor,
prij. 4. 4. 1890, obj. 5. 8. 1890 No. 455 067. Elektromagnetski motor,
prij. 27. 1. 1891, obj. 30. 6. 1891. No. 455 068. Električni mjerač,
prij. 27. 3. 1891, obj. 30. 6. 1891. No. 464 666. Elektromagnetski motor,
prij. 13. 7. 1891, obj. 8. 12. 1891.
Od tih nabrojenih patenata koji se odnose na polifazni sistem prvih šest bilo je prijavljeno u 1887. godini. On je izradio dva motora kao prototipove koje je, po želji patentnog ureda, poslao na ispitivanje. Motore je ispitao prof. W. Anthony. Bio je vrlo impresioniran karakteristikama motora, te je sugerirao Tesli da održi predavanje pred članovima Američkog instituta elektroinženjera. Predavanje je održao 16. svibnja 1888, uz demonstraciju rada motora. U uvodu je rekao:
»Predmet što ga imam čast vama prikazati novi je sistem razdiobe i prijenosa energije pomoću izmjeničnih struja, što nam pruža osobite prednosti, naročito u primjeni motora koji će, vjerujem, odjednom postići vrhunsku prilagodljivost tih struja prijenosu energije i pokazati da se mnogi rezultati, dosad nedostižni, mogu doseći njihovom upotrebom; rezultati koji su vrlo poželjni u praktičnu radu takvih sistema, a koji se ne mogu ispuniti pomoću istosmjernih struja.«
Predavanje je imalo velikog odjeka. Odmah je George Westinghouse ponudio Tesli da otkupi sve njegove patente koji se odnose na polifazni sistem. To su bili već navedeni patenti na kojima je on radio još do kraja 1891. godine. Preuzeo je obavezu da neko vrijeme proboravi u tvornici Westinghousea u Pittsburgu, kako bi pomogao da se njegovi motori uvedu u proizvodnju. Od Westinghousea je dobio nadoknadu od 25 000 dolara po jednom patentu, što je za 40 patenata iznosilo jedan milijun dolara. Osim toga, dobio je za rad u tvornici kao savjetnik 2 000 dolara mjesečno, a za svaku proizvedenu konjsku snagu motora jedan dolar. Tesla je na taj način došao do sredstava, te je odmah likvidirao svoju kompaniju, a ostavio samo laboratorij u kojemu se sad mogao potpuno posvetiti istraživačkom radu.
Kako je imao teškoća s prijavom patenata, nastojao je da što prije dobije državljanstvo SAD, koje konačno stječe srpnja 1889, poslije pet godina boravka u Americi. Ponovno je bio na izmaku snaga, te odluči da putuje u Evropu u rujnu 1889. To putovanje ne spominje u životopisu, a vjerojatno se zato i malo zna za njega. Posjećuje Pariz, gdje se sastaje sa svojim ujakom Petrom Mandićem. Zatim zajedno putuju u rodni kraj, u Liku. Neko vrijeme boravi i odmara se u manastiru Gomirje, a zatim se vraća natrag u Ameriku u siječnju 1890. Ta je stanka vidljiva i iz njegovih patentnih prijava. Nakon povratka u New York započinje njegova slijedeća etapa istraživanja. Ta etapa počinje siječnja 1890. godine i traje do 1901. godine, kad započinje s gradnjom pokusne stanice na Long Islandu. Ta etapa njegova rada mogla bi se zvati zajedničkim imenom »Visoki naponi i visoke frekvencije«.
Izradio je generatore srednjih frekvencija koji su mogli doseći i 30 tisuća perioda u sekundi. Lučnice priključene na njih radile su mirnije i pouzdanije. Odatle su-nastali patenti:
No. 447 920. Metoda pogona lučnica,
prij. 1. 10. 1890, obj. 10. 3. 1891.
No. 447 921. Generator izmjeničnih struja
prij. 15. 11. 1890, obj. 10. 3. 1891.
Ovo je Teslin generator srednjih frekvencija koji je mnogo kasnije našao veliko polje primjene u pogonu radio-stanica i u indukcijskom grijanju, gdje se još i danas iskorištava. Kako Tesla kaže u svom životopisu, on nije bio zadovoljan tim generatorima, jer se nije mogla održavati dovoljno konstantna brzina okretanja. Morao je pronaći rezonanciju da mu pomogne u proizvodnji visokofrekventnih struja povoljnih frekvencija. Nastaju tri patenta gdje se već iskorištava rezonancija i prilagodenje, a visokofrek-ventne struje primjenjuju se na Crookesove cijevi na kojima istražuje svjetlosne efekte. To su bili patenti:
No. 462 418. Metoda i aparat za električnu konverziju i razdiobu, prij. 4. 2. 1891, obj. 3. 11. 1891.
No. 454 622. Sistem električne rasvjete,
prij. 26. 4. 1891, obj. 23. 6. 1891.
No. 455 069. Električna žarulja
prij. 14. 5. 1891, obj. 30. 6. 1891.
Tesla je nakon toga održao svoje drugo čuveno predavanje pred članovima Američkog instituta elektroinženjera na sveučilištu Columbia u New Yorku 20. svibnja 1891.
Naslov predavanja bio je: »Pokusi s izmjeničnim strujama vrlo visokih frekvencija i njihova primjena u metodama umjetne rasvjete«. Samo godinu dana nakon njegova povratka iz domovine on iznosi rezultate svoga istraživanja koji zadiru u prirodu elektriciteta. On je upoznat s istraživanjima Hertza na području elektromagnetskih valova i Crookesa na području svjetlosnih učinaka u evakuiranim cijevima. Oni ne raspolažu pravim izvorima struje, jer upotrebljavaju Ruhmkorffov induktor i jednostavno is-krište. Impresioniran je rezultatima vlastitih istraživanja, te očekuje velika dostignuća ako nastavi tim putem. U početku predavanja on kaže:
»Iskra indukcijskog svitka, sjaj žarulje, manifestacije sila proizvedenih strujama i magnetima nisu više izvan našeg shvaćanja; umjesto nesažimanja, kao prije, njihovo opažanje upućuje sad naše misli na jednostavan mehanizam, a premda je još sve o njihovoj prirodi samo nagađanje, znamo da se istina ne može dulje tajiti i instinktivno osjećamo da nam sviće razumijevanje.«
On se osvrće posebno na elektricitet kad kaže:
». . . ali elektricitet i magnetizam sa svojim singularnim odnosom, sa svojim prividno dual-nim karakterom, jedinstveni među silama u prirodi, sa svojim pojavama privlačenja, odbijanja i rotacije, čudesnim manifestacijama misterioznih učinaka, stimuliraju i uzbuđuju um na razmišljanje i istraživanje . . .«
Tako obrazlaže svoj smjer istraživanja, a zašto je iskoristio baš svjetlo i svjetlosne učinke da bi ušao u prirodu elektriciteta, objašnjava potrebom za svjetlom u prosvjećivanju čovjeka, a svjetlo treba toliko malo energije da bi se proizvelo, te je vrijedno truda da se nađe način kako ga proizvesti na najjednostavniji način. U istom predavanju je rekao: »Što više napredujemo u studiju električnih i magnetskih pojava, to smo više svjesni da će postojeće metode biti kratka vijeka. Za proizvodnju svjetla, konačno, tako teški strojevi činili bi se nepotrebnima . . . Vrtimo se kroz beskrajni prostor s neshvatljivom brzinom — sve je oko nas u vrtlogu. Sve je u kretanju, svuda je energija. Mora postojati neki put da iskoristimo tu energiju direktno.«
On tumači zašto se pokazuju svjetlosni učinci u evakuiranim cijevima, pa kaže: ». . . svjetlosna struja je posljedica kontakta zračnih molekula s točkastom elektrodom; one su privučene pa odbijene, nabijene pa izbijene, a njihovi su atomski naboji na taj način poremećeni, vibriraju i emitiraju svjetlosne valove . . . Od nemalog je interesa razmišljanje da postoji način, nekim drugim sredstvom, a ne kemijskim, proizvesti plamen koji će davati svjetlo i toplinu, a da se pri tome ne troši bilo kakav materijal, bez ikakvog kemijskog procesa. Da to izvedemo, da proizvedemo goleme frekvencije i potencijale, trebamo samo savršene metode. Ne sumnjam, kad bi se električni napon mijenjao dovoljnom brzinom i snagom, električni čuperak na kraju žice izgubio bi svoj električni karakter, a postao bi sličan plamenu. Uzrok plamena mora da su elektrostatska molekulska djelovanja.«
Pojačalo-odašiljač
Shorehame, na Long Islandu u državi New York.
Toranj je Tesla naumio upotrijebiti kao svoju svjetsku radio stanicu
Ovo je poglavlje posvećeno najznačajnijem Teslinu djelu, uređaju za prijenos energije i obavijesti bez žica ili, kako ga je on prozvao, »pojačalo odašiljač«. Poglavlje započinje sa sjećanjem na događaj iz djetinjstva: sa snježnom lavinom. Ona ga je prisjetila da iskoristi rezonanciju u proizvodnji visokih frekvencija i visokih napona. Mora riješiti mnoge sporedne stvari koje su mu neophodne u radu s visokim frekvencijama i visokim naponima. To pokazuju i patenti koje je prijavio prije svoga puta u Evropu:
No. 464 667. Električni kondenzator,
prij. 1. 8. 1891, obj. 8. 12. 1891. No. 514 167. Električni vodič,
prij. 2. 1. 1892, obj. 6. 2. 1894. No. 514 170. Žarno električno svjetlo,
prij. 2. 1. 1892, obj. 6. 2. 1894. No. 514 972. Električni željeznički sistem,
prij. 2. 1. 1892, obj. 20. 2. 1894.
Ti su izumi prilično raznovrsni i ne ulaze u istu kategoriju. On je mnogo zauzet problemom električne izolacije, jer mu je ona bitni element u pokusima, a osim toga time je utemeljio današnju tehniku izolacija. U »električnom kondenzatoru« govori o impregnaciji izolacijskim uljem, kako se to i danas primjenjuje. »Žarno električno svjetlo« nije još ni do danas iskorišteno, iako je Tesla smatrao da je to upravo način kako se proizvodi svjetlo s najmanje gubitaka. To je značajan izum koji on demonstrira na svojim predavanjima u Londonu i Parizu. Ti su patenti bili prijavljeni prije njegova puta u Evropu, kada je održao spomenuta predavanja o kojima govori u životopisu. Predavanja je, pod naslovom »Pokusi s izmjeničnim strujama visokog potencijala i visokih frekvencija« održao u veljači 1892. godine za Ustanovu elektroin-ženjera i Kraljevsko društvo u Londonu, a u Parizu za Društvo elektroinženjera Francuske. U predavanjima je opisao uređaje koje je upotrijebio, a naročito je opisao različite vrste iskrišta u kojima su mali gubici. Pokazao je kako se dobivaju izvori visoke frekvencije u kontinuiranom radu, što je odigralo odlučnu ulogu u dobivanju učinaka koji se inače ne mogu dobiti. Zatim je pokazao sve tipove izvora svjetla i svjetlosne učinke. On je time udario temelje luminiscentnim izvorima svjetla. Svojim predavanjima i svojim fascinantnim pokusima s električnom strujom visokih frekvencija privukao je pažnju tadašnjeg cijelog znanstvenog svijeta. Na taj način je stimulirao znanstvenu imaginaciju i stvorio širok interes za svoje briljantne pokuse. On je time izravno pomogao da se dode do najvećih otkrića prošlog stoljeća, do Rontgenova otkrića X-zraka i Thomsonova otkrića elektrona.
Poslije predavanja u Parizu odluči putovati u rodni kraj, jer osjeća da će mu majka umrijeti. Stiže u zadnji čas, da se od nje oprosti. Neko vrijeme se odmara, a tada se preko Zagreba, Varaždina, Budimpešte i Beograda vraća u Ameriku. U svom životopisu ne spominje posjete tim gradovima. U Zagrebu je bio 24. svibnja 1892, a u Beogradu je boravio 1. i 2. lipnja.
Nakon povratka nastavio je s istraživanjima, a počeo se i spremati za svjetsku izložbu u Chicagu, koja se morala održati 1893. u slavu četiristote godišnjice otkrića Amerike. Tesla ne govori o toj izložbi iako je tamo bio u središtu pažnje. Gotovo se govorilo da je to bila izložba pripremljena za Teslu i Westinghousea. Tesla je osobno demonstrirao svoje pokuse.
U to vrijeme ima neke izume s različitom namjenom, ali se govori i o proizvodnji visoke frekvencije mehaničkim oscilatorom. To su bili patenti:
No. 511916. Električni generator,
prij. 19. 8. 1893, obj. 2. 1. 1894. No. 512 340. Svitak za elektromagnete,
prij. 7. 7. 1893, obj. 9. 1. 1894. No. 514 168. Sredstva za proizvodnju električnih struja,
prij. 2. 8. 1893, obj. 6. 2. 1894. No. 514 169. Stapni stroj,
prij. 19. 8. 1893, obj. 6. 2. 1894. No. 514 973. Električni mjerač,
prij. 15. 12. 1893, obj. 20. 2. 1894. No. 517 900. Parni stroj,
prij. 29. 12. 1893, obj. 10. 4. 1894.
Ti patenti odnose se na izume koji nemaju neko osnovno značenje.
Tesla je u to vrijeme zauzet svojim osnovnim istraživanjem, zbog čega je slijedeće patente prijavio tek 1896. godine. U to vrijeme, 1893, održava nekoliko predavanja u kojima govori o prijenosu energije bez žica, iskorištavajući zemlju kao veliki rezonator.
Kad je Tesla bio u najvećem zamahu istraživanja, izgori mu laboratorij 13. ožujka 1895. U njemu su izgorjeli i sva dokumentacija i svi aparati. Najveća nesreća bila je u tome što ga je požar prekinuo u njegovu radu. Vjerojatno bi pokus u Koloradu bio izveden jednu godinu prije da nije bilo požara, a možda bi i ostali radovi išli drugim tokovima.
Tesla nigdje ne spominje Niagaru koja je imala odlučnu ulogu u usvajanju Teslina poli-faznog sistema. Prvi agregat na Niagari stavljen je u pogon 15. IV 1895, a konačno cijela elektrana bila je u pogonu u studenome 1896.
U to vrijeme zbio se još jedan važan događaj : Rontgen je objavio 8. studenog 1895. otkriće X-zraka. Tesla je u svojim pokusima naišao na oštećenja fotografskih ploča i posumnjao u neko posebno zračenje. Međutim, tada mu je izgorio laboratorij i uništio sav materijal što ga je onemogućilo u radu za neko vrijeme. Zato je odmah poslije objavljivanja otkrića izveo niz pokusa i ispitivanja, i to objavio 1896. godine u nizu članaka u časopisu Electrical Review. U tim je člancima iznio cjelokupnu tehniku rendgenskih zraka.
Tada započinje slijedeća serija patenata koja se odnosi na prijenos energije i obavijesti bez žica. To su patenti:
No. 568 176. Aparat za proizvodnju električnih struja visoke frekvencije i potencijala
prij. 22. 4. 1896, obj. 22. 9. 1896. No. 567 818. Električni kondenzator
prij. 17. 6. 1896, obj. 15. 9. 1896. No. 568 177. Aparat za proizvodnju ozona
prij. 17. 6. 1896, obj. 22. 9. 1896. No. 568 178. Metoda regulacije aparata za proizvodnju struja visoke frekvencije,
prij. 20. 6. 1896, obj. 22. 9. 1896.
No. 568 179. Metoda i aparat za proizvodnju struja visoke frekvencije
prij. 6. 7. 1896, obj. 22. 9. 1896. No. 568 180. Aparat za proizvodnju struja visoke frekvencije
prij. 9. 7. 1896, obj. 22. 9. 1896. No. 577 670. Aparat za proizvodnju struja visoke frekvencije
prij. 3. 9. 1896, obj. 23. 2. 1897. No. 577 671. Proizvodnja električnih kondenzatora, svitaka itd.
prij. 5. 11. 1896, obj. 23. 2. 1897. No. 583 953. Aparat za proizvodnju struja visoke frekvencije,
prij. 19. 10. 1896, obj. 8. 6. 1897. No. 609 250. Električno paljenje benzinskih motora,
prij. 17. 2. 1897, obj. 16. 8. 1898. No. 593 138. Električni transformator,
prij. 20. 3. 1897, obj. 2. 11. 1897. No. 609 251. Strujni prekidač,
prij. 3. 6. 1897, obj. 16. 8. 1898. No. 609 245. Strujni prekidač,
prij. 2. 12. 1897, obj. 16. 8. 1898. No. 611 719. Strujni prekidač,
prij. 10. 12. 1897, obj. 4. 10. 1898. No. 645 576. Sistem prijenosa električne energije,
prij. 2. 9. 1897, obj. 20. 3. 1900. No. 649 621. Aparat za prijenos električne energije.
prij. 2. 9. 1897, obj. 15. 5. 1900. No. 609 246. Strujni prekidač,
prij. 28. 2. 1898, obj. 16. 8. 1898. No. 609 247. Strujni prekidač,
prij. 12. 3. 1898, obj. 16. 8. 1898. No. 609 248. Strujni prekidač,
prij. 12. 3. 1898, obj. 16. 8. 1898. No. 609 249. Strujni prekidač,
prij. 12. 3. 1898, obj. 16. 8. 1898. No. 613 735. Strujni prekidač,
prij. 19. 4. 1898, obj. 8. 11. 1898.
Osnovu tih patenata sačinjavaju različiti tipovi prekidača i iskrišta koji se uključuju u oscilator za proizvodnju stalnih struja visoke frekvencije. Ovo su zapravo bile pripreme za pokusnu stanicu u Koloradu. Pošto je nekako skupio sredstva da može izgraditi veliku stanicu izvan New Yorka, izbor je pao na Colorado Springs jer su tamo bili najpovoljniji uvjeti. Preselio se tamo u svibnju 1899. i ostaje do sredine siječnja 1900, što nije ni godina dana, koliko on kaže da je ostao. Tesla ne opisuje što je radio u Koloradu, već upućuje na svoj članak »Problem povećanja ljudske energije«, u kojemu je opisan njegov rad u Koloradu. Vidljivo je iz njegova Dnevnika da je opseg njegova rada u Koloradu bio vrlo velik. On je tamo ispitao oscilatore velike snage, bežični prijenos energije, prijem i odašiljanje obavijesti, te popratne učinke visokofrekventnog električnog polja.
Odande su potekli njegovi najznačajniji izumi obuhvaćeni u nekoliko patenata:
No. 685 953. Metoda intenziviranja i upotrebe učinaka prenesenih kroz prirodno sredstvo, prij. 24. 6. 1899. obj. 5. 11. 1901.
No. 685 955. Aparat za upotrebu učinaka prenesenih iz daljine do prijemnog uređaja kroz prirodno sredstvo,
prij. 24. 6. 1899, obj. 5. 11. 1901. No. 685 954. Metoda upotrebe učinaka prenesenih kroz prirodno sredstvo,
prij. 1. 8. 1899, obj. 5. 11. 1901. No. 685 956. Aparat za upotrebe učinaka prenesenih kroz prirodno sredstvo,
prij. 1. 8. 1899, obj. 5. 11. 1901. No. 613 819. Koherer, prijava nije poznat datum.
Prema slici nitko ne bi zaključio da bi bio upotrebljen za velike svrhe, koje izlaže u popratnom članku.
Ovi pronalasci odnose se na prijemnike, a predajnik je već bio riješen u New Yorku izumom »Sistema prijenosa električne energije«. Tesla u Koloradu razvija »Pojačalo odašiljač«, iako ga tamo nigdje ne spominje pod tim imenom. To se ime pojavljuje u njegovu životopisu, a tumačenje je vrlo kratko, iako je zamoljen da ga opiše detaljnije. On smatra da je to njegov najveći izum uopće. Po njegovu kratkom tumačenju vidi se da je to izlazni stupanj njegova odašiljača. Sekundar njegova transformatora ne ide izravno na antenu, već je između njih ukopčan dodatni svitak koji treba da poveća potencijal antene sastavljene od ploha velikog polumjera zaobljenja da može izdržati jaka polja, a s time i visoke potencijale. Pojačalo odašiljača je izlazni stupanj koji se ukopčava na sekundar njegova transformatora. On je postizavao u Koloradu, kako se može procijeniti, oko 10 do 12 milijuna volta napona na antenskoj kugli. Uvjeti u Koloradu bili su loši, pa je želio napraviti nov pokus, kojim će moći konačno ispitati mogućnosti svoga pojačala-odašiljača. Zato govori o 100 milijuna volti kao o gotovoj stvari iako bi to trebalo tek ispitati. Nakon povratka iz Kolorada patentirao je neke svoje izume, od kojih je najznačajniji »Aparat za prijenos električne energije« prijavljen 1902, koji se odnosi na projekt stanice na Long Islandu, čija je gradnja započela 1901. godine.
Nakon povratka iz Kolorada prijavio je patente:
No. 685 012. Sredstva za povećanje intenziteta električnih oscilacija,
prij. 21. 3. 1900, obj. 22. 10. 1901.
No. 655 838. Metoda za izolaciju električnih vodiča, prij. 15. 6. 1900, obj. 14. 8. 1900.
No. 787 412. Način prijenosa električne energije kroz prirodno sredstvo,
prij. 16. 5. 1900, obj. 18. 4. 1905. No. 723 188. Metoda signaliziranja,
prij. 16. 7. 1900, obj. 17. 3. 1903. No. 725 605. Sistem signaliziranja,
prij. 16. 7. 1900, obj. 14. 4. 1903. No. 685 957. Aparat za iskorištenje energije zračenja,
prij. 21. 3. 1901, obj. 5. 11. 1901. No. 685 958. Metoda iskorištenja energije zračenja,
prij. 21. 3. 1901, obj. 5. 11. 1901. No. 1 119 732. Aparat za prijenos električne energije,
prij. 18. 1. 1902, obj. 1. 12. 1914.
Sredstvo za povećanje intenziteta oscilacija jest tekući zrak kojim se hladi zavojnica da bi joj se smanjio električni otpor. Po tome je on prvi primijenio hlađenje tekućim zrakom, te je time začetnik kriogene tehnike. Radeći u Koloradu, Tesla je najavio nastavak ispitivanja. Godina 1900. jest pripremna godina za gradnju velike stanice na Long Islandu, koja je započela 1901. U svom životopisu on ne govori ništa o Long Islandu, a izdavač Electrical Experimenter donosi slike toga tornja koji je već bio podignut u cijeloj visini, a tada obustavljen. Tesla nije dobio sredstva da završi izgradnju i da izvede pokuse. Troškovi gradnje su znatno porasli, jer je dolar devalvirao, a osim toga Morgan je obustavio davanja financijske pomoći. Gradnja je sasvim obustavljena, a već podignuti toranj je 1917. godine srušen. Velik utjecaj na raspoloženje financijera imao je događaj od 12. prosinca 1901. Toga je dana objavljeno da je Marconi uspio uspostaviti bežičnu telegrafsku vezu između Evrope i Amerike. Pri tome je bilo naglašeno da je to postignuto razmjerno jednostavnim aparatima, mnogo jednostavnije i jeftinije nego što to čini Tesla koji gradi veliko postrojenje na Long Islandu. ‘ Tesla je odmah tada podnio prijavu patenta »Aparat za prijenos električne energije«, koji je bio objavljen tek trinaest godina kasnije. Istovremeno je objavljena brošura »Svjetski sistem« u kojoj je opisana Teslina zamisao o povezivanju svjetskih komunikacija u jedinstven sistem. Redaktor životopisa ubacio je Teslinu proklamaciju »Svjetskog sistema«, iz čega je vidljivo što se želi postići i na koji način. Sve to nije pomoglo, jer Tesla nije dobio sredstva. To je bio suviše velebni pothvat za ono vrijeme da bi ga netko financirao. Svjetski sistem telekomunikacija uspostavlja se danas, kao što ga je Tesla nekad zamišljao, ali s modernim sredstvima elektrotehnike gdje su pomogli i telekomunikacijski sateliti. Svjetski sistem obuhvaća samo telekomunikacije, ali kad se govori o sredstvima, spominju se i »stojni valovi« koji treba da posluže u prijenosu energije bez žica do svih mjesta globusa. Nije jasno kako je Tesla mislio staviti stanicu u pogon za devet mjeseci, a dopušta da postoji mogućnost da stanica dosegne emisijsku moć od »deset milijuna konjskih snaga«. On je zamišljao da se iskoristi vodena energija Amerike da se njome pokriju potrebe na energiji u svijetu. Takvo gledanje Tesle nije odobrila službena Amerika, te je i to jedan od razloga da nije dobio sredstva. Prijava patenta iz 1902. bila je posljednja prijava jednog njegova izuma iz područja elektrotehnike.
Tesla je započeo istraživanja u području mehanike tekućina kad je obustavio radove na Long Islandu. Tada su nastali ovi patenti:
No. 1 061 142. Tekućinska propulzija,
prij. 21. 10. 1909, ohj. 6. 5. 1913. No. 1 061 206. Turbina,
prij. 21. 10. 1909, obj. 6. 5. 1913. No. 1 113 716. Fontana.
prij. 28. 10. 1913, obj. 13. 10. 1914. No. 1 209 359. Pokazivač brzine,
prij. 29. 5. 1914, obj. 19. 12. 1916. No. 1 266 175. Gromobran,
prij. 6. 5. 1916, obj. 14. 5. 1918. No. 1 274 816. Pokazivač brzina,
prij. 18. 12. 1916, obj. 6. 8. 1918. No. 1314 718. Mjerač brzine broda,
prij. 18. 12. 1916, obj. 2. 9. 1919. No. 1 365 547. Mjerač protoka,
prij. 18. 12. 1916, obj. 11. 1. 1921. No. 1 402 025. Mjerač frekvencije,
prij. 18. 12. 1916, obj. 3. 1. 1922. No. 1 329 559. Ventilski vod,
prij. 21. 2. 1916, obj. 3. 2. 1920.
Svi ti izumi vezani su za mehaniku tekućina osim patenta »Gromobrana«. Najznačajniji su »Turbina« i »Ventilski vod«. Teslina je ideja da se iskoristi adhezija i trenje tekućina kako bi napravio turbinu bez lopatica, tj. bez najosjetljivijeg dijela. Istraživanja turbina potrajala su oko deset godina. Kasnije su ideje tih izuma iskorištene u različitim uređajima, te je to Teslin doprinos u području koje nema izravne veze s elektrotehnikom. Posebno je značajan izum patentiran kao »Ventilski vod«, u najnovije vrijeme iskorišten u automatizaciji pri primjeni hidraulika u pogonu servomehanizama. Teslina turbina nije nikad iskorištena.
Što nam pruža teleautomatika
Ovo je poglavlje posvećeno Tesli — čovjeku. U početku priznaje da je rad na pojačalu-oda-šiljaču bio za njega najteži i najnaporniji. Izražava zadovoljstvo da njegove ideje ipak prodiru u svijet. Posebno se žali na angažiranje vlasti u izgradnji telekomunikacija. U ovom poglavlju govori i o svome radu na teleautomatima. On je toliko napredovao u razvoju prijemnika i predajnika da ih je iskušao na daljinskom upravljanju broda. Svoj je uređaj prijavio kao patent
No. 613 809. Metoda i aparati za upravljački mehanizam” pokretnih brodova ili vozila, prij. 1. 7. 1898, obj. 8. 11. 1898.
Ovim izumom Tesla je postao začetnik daljinskog upravljanja, koje je mnogo kasnije iskorišteno u punoj mjeri na kozmičkim brodovima. Njegova je namjera bila da to bude tek početak za kasniju izgradnju pravih automata koji misle i koji mogu zamijeniti čovjeka u tešku radu i u — ratovanju. Završava svoj životopis s vizijom budućnosti, u kojoj će čovječanstvo živjeti zadovoljno u miru, bez ratova.
Tesla je pisao o ulozi znanosti i otkrića u otklanjanju ratnih opasnosti od čovječanstva u časopisu The Sun, 20. 12. 1914, kad je već bjesnio prvi svjetski rat. Pišući o bolesnom iskazivanju nacionalizma i patriotizma on tamo kaže: »Dokle bude različitih nacionalnosti, bit će i patriotizma. Taj osjećaj mora biti iskorijenjen iz naših srca prije negoli se uspostavi trajan mir. Njegovo se mjesto mora ispuniti ljubavlju prema prirodi i znanstvenom idealu. Znanost i otkriće velike su snage koje će dovesti do njegova okončanja.
Upravo sam objelodanio izum koji će pokazati električarima kako da proizvedu velike električne pritiske i učinke. S pomoću njih mogu se postići mnogi čudesni rezultati. Ljudski glas bit će otposlan bez žica oko globusa, energija usmjerena kroz prostor, prostranstva oceana učinit će se sigurnijima u navigaciji, transport olakšan, kiša izazvana po volji, a, možda, oslobođena i neiscrpna zaliha atomske energije.
Napreci te vrste u budućnosti će ukloniti fizičke uzroke rata, od kojih je najveći prostranstvo ovog planeta. Postepeno poništenje udaljenosti stavit će ljudska bića u tješnji kontakt i uskladiti njihove poglede i aspiracije. Ujarmljenje sila prirode istjerat će bijedu i želju, a osigurati obilna sredstva za siguran i udoban opstanak.«