Povijest bilježi različite etape razvoja pomagala za reprodukciju
zvuka i njihovo kontinuirano usavršavanje.
Spominjanje muzičkih automata nalazimo u raznim kulturama i
civilizacijama. Ozbiljniji pomak bilježi se tijekom renesanse.
Razvojem precizne mehanike odnosno urarskog obrta, glazbeni
automati dolaze do punog izražaja u 19. stoljeću. Mehanički
automati izvode različite glazbene motive pomoću mehanizama i
sastavljeni su od raznih elemenata koji proizvode zvuk: sviralâ
(orgulje, harmonium), zvona, žice, ugođenih zubaca metalnog češlja
i drugih elemenata.
Kombinacijom nekoliko ovakvih elemenata razvio se orkestrion.
Registar određuje boju tona po broju, redu i trajanju
uključivanjem valjka mehanički (valjak je nosilac melodije i
postaje svirač s različitim brojem melodija).
Tonove iz registra može uključiti i pneumatski automat putem
šablona koje su izrađene prema notnom zapisu. Šablone se
pojavljuju u raznim oblicima i izrađene su od raznih materijala:
drveni i metalni valjak do perforiranih metalnih i papirnatih
ploča te perforiranih traka papira. Kao pogon automata služi stroj
na uteg, oprugu, ručno okretanje ručice ili kasnije na elektromotor. Glazbeni automati imaju poseban zvuk i ljudi su ulagali
puno truda kako bi ga oplemenili i približili kvaliteti zvuka
klasične glazbe.
Devetnaesto stoljeće donosi potpuno nova saznanja o životu,
životnoj filozofiji i tehnici. Klasična glazba u tom periodu
dominira kvalitetom, kako izvedbe tako i ponude izražavanja te
skladanim djelima. Stoga glazbeni automati nikada nisu postigli ni
umjetničku, ni emocionalnu vrijednost.
10. Atlantic Orchester, 1899-1901, Hupfeld Ludwig, Leipzig
Glazbeni automat Atlantic poseban je zbog mogućnosti reprodukcije
hrvatskih budnica s dva valjka. Automat se pokreće na sljedeći
način:
– podizanjem utega preko sajle (uteg se nalazi u stražnjem dijelu
ormara i teži oko 80 kg);
– postavljanjem valjaka (na svakom se nalazi 5 kompozicija);
– biranjem određene kompozicije (vrši se ručicom na skali od 1-5);
– po odabiru kompozicije, ubacivanjem novčića od 10
austrougarskih pfeninga (izrađenih u razdoblju od 1894-1914.g.)
pokreće se mehanizam koji za reprodukciju glazbe koristi žice,
bubanj, triangl i činelu.
Zanimljivosti:
– pod rednim brojem 2. može se reproducirati “Lijepa naša
domovina” Antuna Mihanovića objavljena 1835.godine u Daniczi, pod
nazivom Horvatska domovina, a koju je uglazbio Josip Runjanin oko
1848.g.;
– pod rednim brojem 3. može se reproducirati skladba “Još
Horvatska ni propala” Ferde Livadića, tekst napisao Ljudevit Gaj
1833. godine. Prema njegovu kazivanju, dolazeći na saonicama
navečer u posjet Livadiću u Samobor, prolazio je kroz sela i
slušao različite napjeve te očaran zimskim krajolikom, u glavi
stvarao stihove. Zapisao ih je i pjevušeći ih Livadiću, stvorena
je skladba koja je postala nezvanična himna Ilirskog pokreta.
Interesantna je i informacija da je ta skladba predstavljala i
prvo koncertno izvođenje jedne pjesme na hrvatskome jeziku.
Interpretirala ju je prva koncertna primadona Sidonija ErdodiRubido prije 180 godina;
– na drugom valjku nalazi se glazba iz opere “Nikola Šubić
Zrinski” Ivana pl. Zajca, arija “U boj, u boj”. Radnja prati
Zrinske u Sigetu 1566. godine kada Zrinski s 2500
branitelja odolijeva napadima Sulejmana Veličanstvenog i njegovih
100.000 vojnika. Procijenivši da mu nema spasa, Zrinski odlučuje
ići u posljednju bitku – smrt. Sulejman također umire pod zidinama
Sigeta.
Zanimljivo je da je glazba za himnu čileanske ratne mornarice
preuzeta iz ove opere.
Zbog svega navedenoga, Atlatnic Orchester je jedinstven primjerak
ne samo glazbenog automata već i svjedok prošlosti. Melodije koje
se mogu reproducirati s njegovih valjaka, predstavljaju najstarije
zapise hrvatske glazbene povijesti.
Nadam se da sam ovim napisom uspio predstaviti manji dio povijesti
glazbenih automata iz svoje kolekcije. Namjera mi je sljedećim
tekstom predstaviti još jedan segment vlastite zbirke – fonografe
i gramofone kroz povijest.
Zlatko Mumlek
Zaprešić
Veljača, 2014.