Zapisivanje i pohrana glazbe na zvučne zapise proizlazi iz čovjekove
težnje da sačuva svoju baštinu od zaborava i propadanja.
Godine 1877. Thomas Alva Edison prijavio je patentnom uredu svoj novi
uređaj koji je mogao bilježiti i reproducirati telefonske poruke. Tijekom
slijedeće godine Edison proizvodi i nekoliko stotina fonografa (prvi
uređaji za snimanje i reprodukciju zvučnih zapisa) s vertikalnim
urezivanjem na valjak omotan kositrenom folijom.
Chichester Bell i C.S.Tainter zamijenili su valjak s kositrenom folijom
voštanim što je učinio i Edison 1888. godine.
Princip rada fonografa temelji se na slijedećem: zvuk koji ulazi kroz
ljevak potiče titranje membrane, a za nju pričvršćena igla utiskuje
brazde na rotirajući voštani valjak.
Prve prezentacije fonografa u Parizu izazivale su nevjericu pa se često
reprodukcija takvog zvuka pripisivala trbuhozborcima, ljudima sakrivenim
ispod stola i slično. Godine 1888. fonograf je prezentiran u Londonu,
godinu dana kasnije i u Berlinu.
Nažalost, u našoj sredini fonograf, kao uređaj reprodukcije zvuka, nije
stekao veliku popularnost te se na ovom području može naći malo sačuvanih
primjeraka.
Gramofon i gramofonske ploče u naše domove i srca unio je Amerikanac,
njemačkog podrijetla Emil Berliner, patentirajući 1887. godine snimanje
zvuka lateralno urezanom brazdom.
Prva patentirana ploča bila je izrađena od stakla, premazana čađom, a
zvučne brazde na njoj učvršćene su kromnom kiselinom. Napredak u odnosu
na prvu ploču donosi drugopatentirana ploča izrađena od cinka, a obložena
voskom budući da se time osiguralo dobivanje matrice za izradu svih
daljnjih primjeraka.
Godinu dana kasnije, 1888.godine, gospodin Berliner javno je demonstrirao
uređaj za reprodukciju zvuka te prvu ploču načinjenu od celuloida.
Prva ploča izrađena od šelaka, promjera 12,5 cm, izrađena 1897.godine sa
snimkom samo s jedne strane, te pokretana gramofonskim motorom “na pero”,
omogućava razvoj gramofonske industrije kroz daljnji duži vremenski
period nazvan “akustičko doba”.
Malo je poznato da šelak potječe iz Indije, a nastaje kao obrana stabla
kod napada kukca. Tada stablo stvara smolu (šelak) koji se potom suši,
melje te miješa s bijelim i crvenim punilima (kaolin, zemlja, čađa,
karbonsko crnilo, cink stearat, guma) u omjeru 14:86.
Drvene kutije gramofonskih uređaja također su bile premazane šelakom.
Kako bi se kutijama osiguravao sjaj koristilo se i laneno ulje, benzoja,
plavučac (vulkanski prah) te do 6% šelaka otopljenog u 98%-tnom špiritu.
Sjaj se postizao ručnim utrljavanjem lanenom krpom.
Početkom 20.stoljeća “Obzor” najavljuje da se fonografi i gramofoni mogu
kupiti u prodavaonici gospodina Ferdinanda Budickog, poznatog po prvom
automobilu i vozačkoj dozvoli.
Poznati su i drugi prodavači fonografa, gramofona i ploča iz tog
razdoblja, kao što su Mavro Drucker, E.Fischer, Š.Kudelka, I.Debreto,
F.Brusicki i M.Obuljan.
Prva snimanja odvijaju se po raznim gradovima i prostorima, a prve tvrke
su Odeon Record, Concert Record Gramophone, Lyraphone, Premier Record,
Victor i druge. Snimani su dobro prodavani sadržaji kao što su narodne
pjesme, operete, vojna glazba i slično.
Operni pjevači, glumci i recitatori koji su često snimani su: Vlaho
Paljetak, Arnošt Grund, Milan šepec, Irma Polak, Juraj Dević, Dejan
Dubajić, Mario Šimenc, vojni kapelnik Ivo Muhvić i mnogi drugi.
Nakon 1.svjetskog rata dolazi do velikih promjena te naši pjevači snimaju
u okolnim zemljama.
Godine 1924. tvrtka Edison Bell iz Londona osniva podružnicu u Zagrebu, a
1926. godine osniva se tvrtka Edison Bell-Penkala gdje započinje
proizvodnja ploča električnim putem, uživo iz zagrebačke katedrale, u
prosincu 1927., a započela je i proizvodnja gramofona.
Firma Edison Bell-Penkala imala je velikih poslovnih problema te je često
dolazilo do promjene imena (Edison Bell-Penkala Record, Edison Bell
Radio)da bi 1937. otišla u stečaj.
U Ljubljani se proizvodnja ploča odvijala u radionici “Elektron”, a 1937.
godine započinje s proizvodnjom i u Zagrebu koristeći samo jednu presu,
ali kasnije otkupljuje nekoliko presa od propalog Edisona Bella.
Proizvodnja je bila otežana za vrijeme 2. svjetskog rata kada je kupovina
jedne nove ploče bila uvjetovana povratom jedne stare. Tvrtka “Elektron”
prestaje s poslovanjem 1947. godine te se procesom nacionalizacije osniva
“Jugoton”.
U vlastitoj kolekciji imam šelak ploča 90-tak proizvođača iz Europe,
Južne i Sjeverne Amerike, Indije i Rusije.
Budući da moju zbirku čini oko 1300 jedinica radio-prijemnika, muzičkih
automata, televizora, magnetofona, vojnih radio-stanica, instrumenata te
17000 shema, 2500 cijevi, 1000 knjiga i časopisa, oko 2000 ploča i
ostalog, smatram potrebnim izdvojiti uređaje RADIO-INDUSTRIJE ZAGREB
(RIZ) kao najvećeg proizvođača gramofona u bivšoj Jugoslaviji te Vam ih
zasebno i predstaviti u novom nastavku.